Polazak u prvi razred jeste jedna nova faza u životu deteta, ali i u životu svih članova porodice. Roditelji često ovu fazu dočekuju sa strepnjom i brigom vezano za to da li će se dete ukolopiti u novu sredinu, da li će ostvariti dobru komunikaciju sa učiteljicom i vršnjacima, da li će uspeti da savlada zahteve koji se pred dete postavljaju. Mnogo je briga i strepnji i roditelji često zaborave da iskažu radost i zadovoljstvo što im dete zakoračuje u jednan novi svet, radost što su obavili jedan važan roditeljski zadatak i odgajili dete koje negde kreće bez njih.

U godini pred polazak u školu sva deca su obuhvaćena pripremnim predškolskim programom. U okviru tog programa deca se sistematično pripremaju za sve ono što ih čeka kada krenu u prvi razred. Međutim, i roditelji imaju veoma važnu ulogu u procesu pripremanja dece za školu. Šta je to što vi kao roditelji možete i treba da uradite kako biste doprineli ovom procesu?

1. Nemojte da plašite decu školom. Rečenice poput „Videćeš ti kada kreneš u školu“, „Jedva čekam da te učiteljica dovede u red“ i slične su apsolutno neprihvatljive. Ukoliko ste ih nekada izgovorili pred detetom, vrlo je verovatno da ono neće razviti pozitivan stav prema školi.
2. O školi govorite afirmativno ali bez nerealnog ulepšavanja. Škola jeste mesto gde će dete steći puno novih drugara, od kojih će neki biti za ceo život, mesto koje će detetu ponuditi mnoštvo zanimljivih aktivnosti, ali je isto tako mesto gde će se od deteta očekivati da bude odgovorno, da ulaže trud i rad.
3. Upoznajte dete sa školom u koju će da ide. Prošetajte sa detetom do škole, ukoliko je moguće uđite u školu i školsko dvorište. Neka vam šetnja do škole postane jedna od aktivnosti tokom leta kako bi se dete upoznalo sa putem do škole i sa okruženjem.
4. Čitajte što više. Budite u detetu ljubav prema čitanju i pisanoj reči. Učite dete da se u knjigama krije mnoštvo neistraženih stvari koje mogu da zadovolje njegovu radoznalost. Dovoljno je i 15 minuta u toku svakog dana ukoliko ne možete da izdvojite više vremena, ali neka to bude samo vaših 15 minuta.
5. Bogatite detetov rečnik. Razgovarajte sa detetom što više, uključujte u razgovore i reči koje dete do tada nije čulo i objašnjavajte značenje tih reči. U ovom uzrastu razvoj mišljenja može da bude brži od razvoja govora, pa to može biti uzrok tome da dete ne može adekvatno da se izrazi, da pravi pauze u govoru ili više puta ponavlja neku reč. Budite strpljivi i izdvojite vreme da saslušate dete, a da ga ne požurujete.
6. Podstičite kreativnost. Dozvolite detetu da bude kreativno na svim poljima. Podstičite ga da sopstvene ideje izražava kroz najrazličitije medije i da koristi različite materijale. Izmišljajte zajedno neke nove priče, menjajte krajeve poznatih priča, pravite pesmice, pustite mašti na volju.
7. Razgovarajte o živoj i neživoj prirodi. Pričajte sa detetom o svemu što vas okružuje. Tokom šetnje, vožnje automobilom, autobusom podstičite dete da opaža svet oko sebe i razgovarajte sa njim o tom svetu.
8. Razgovarajte o predmetima. Podstičite dete da poredi veličine različitih predmeta i da uočava prostorne odnose.
9. Razgovarajte o zanimanjima ljudi. Ovi razgovori se mogu pretvoriti u vrlo zanimljivu igru tokom koje će dete pogađati kako se kaže čovek koji obavlja određeno zanimanje. Pored toga što ćete učiti vaše dete, sigurno ćete se i jako zabaviti jer su dečji odgovori u ovom segmentu više nego interesantni.
10. Posetite logopeda. Ukoliko dete ne izgovara sve glasove pravilno, obavezno zakažite razgovor sa logopedom. Poželjno je da dete pravilno postavi sve glasove pre nego što krene u školu.
11. Formirajte radno mesto i radne navike. Uredite detetovu sobu ili organizujte detetov kutak u vašem domu koji će biti samo njegov. Poželjno je da dete ima svoj radni sto sa adekvatnim osvetljenjem, policu u kojoj će se naći sve knjige, sveske i pribor za školu. Osigurajte da dete može da radi u miru i tišini. Do ovog uzrasta dete bi trebalo da ima radne navike koje će poslužiti kao osnova za izgrađivanje radnih navika vežanih za školu i učenje. Dete bi trebalo da ima obavezu da skloni svoj tanjir posle obroka, da raspremi svoj krevet nakon spavanja, pospremi svoje igračke i sobu. Takođe dete možete uključiti i u obavljanje malih kućnih poslova. Ono vam može pomoći u sortiranju veša nakon pranja, može sparivati i pakovati čarape,…
12. Učite dete da planira svoje vreme. Zajedno sa detetom isplanirajte raspored dnevnih i nedeljnih aktivnosti kako bi se ono naučilo da i samostalno rasporedi svoje vreme na adekvatan način. Kada dete krene u školu, najbolje bi bilo da, nakon što dođe iz škole obeduje i kratko se odmori, a zatim odmah radi domaći zadatak od tog dana. Nakon igre i odmora, u toku dana može obaviti aktivnosti koje su potrebne sa školu za naredni dan.
13. Osamostaljujte dete i učite ga odgovornosti. Pustite dete da samo obavlja sve aktivnosti koje se tiču samoposluživanja (jelo, odevanje i obuvanje, korišćenje toaleta, održavanje lične higijene), a vi budite tu samo da se uverite da dete sve radi kako treba. Obaveze vezane za školu ne preuzimajte na sebe. Domaće zadatke dete treba da obavlja samostalno, vi budite tu da pomognete, ali samo kada je vaša pomoć zaista neophodna. Pakovanje knjiga za školu je isto tako isključivo obaveza deteta. Možete podsećati dete na njegove obaveze, pomoći u pakovanju knjiga prvi put, ali nemojte preuzimati detetove obaveze na sebe.
14. Učite decu da odlože potrebe. Vrlo je važno u ovom periodu naučiti dete da potrebe ne moraju da se zadovolje momentalno. Dete treba da nauči da se strpi ukoliko želi da ide u toalet (u suprotnom može doći do toga da dete neprestano prekida časove u školi tražeći da ode do toaleta), ukoliko je žedno ili gladno treba da zna da je neophodno da sačeka vreme koje je adekvatno za jelo.
15. Ne zaboravite IGRU. To što je dete krenulo u školi ne znači da treba da prestane da se igra. Naprotiv, igra nije samo detetova mogućnost već i potreba. Ukoliko naučite dete da pravilno organizuje svoje vreme, u tokom školske godine će imati više nego dovoljno vremena za igru.
16. Čuvajte uspomene. Dete koje je nekoliko godina pre polaska u školu boravilo u vrtiću već ima svoje dugogodišnje drugare i uspomene sa njima, uspostavilo je i emotivni odnos sa vaspitačima u tom vrtiću. Nemoj prekidati te veze. Potrudite se da i kada dete krene u školu odvojite vreme i, ukoliko je moguće, posetite vrtić u koji je dete išlo. Organizujte aktivnosti u kojima će se dete i dalje viđati sa drugarima iz vrtića. Vrtić je bio mesto u kojem se dete osećalo sigurno i voljeno i može imati strah od odlaska iz tog sigurnog mesta u jedan novi svet. Stavite detetu do znanja da odlazak iz vrtića ne znači i prekidanje veza koje su detetu bile dragocene.

Ivana Rajković
Dilp. pedagog